Novosti

Došlo opet vrijeme za ozbiljniji post pa evo malo svježih informacija o tome što se trenutačno događa i kako se situacija razvija.

Kao što sam već pisao, krenuo sam sa tim poslom u restoranu, zaposlen na mjestu pomoćnog osoblja u kuhinji. Kako mi to nije bilo dovoljno, počeo sam ciljati na više i već drugi dan počeo pomagati i učiti konobarski posao. Što se tiče tog pomaganja u kuhinji, mogu reći da je dosta krvav posao. Došao sam u taj restoran, kao da me netko ubacio u ratno polje, a ja na dnu lanca. Par puta mi je došlo da odustanem i pošaljem sve kvragu, ali sam se svaki put uspio smiriti i uvjeriti da je bolje raditi nešto nego ništa. I tako dan po dan, prolazili su jedan za drugim, više manje sam radio duple smjene i počelo me to dosta smetati i umarati. Razgovarao sam sa gazdom i rekao je da će naći nekog drugog za te jutarnje smjene u kuhinji, a ja ću ostati samo naprijed, i dalje konobariti i pomagati konobarima. Prošli tjedan je uz mene radio jedan Kinez, priučio sam ga poslu i u petak mi je bio zadnji radni dan u kuhinji. Od sada pa nadalje sam samo konobar u večernjim smjenama. Uspio sam. 😀

Inače, bio sam dosta nezadovoljan u zadnjih 15-ak dana jer sam po cijele dane samo radio. Opet, kad bih imao popodne slobodno iskoristio bih ga tako da bih ili prao robu, očistio kupaonu, sobu koji put ili samo jednostavno visio na kompjuteru jer mi se ništa drugo nije dalo raditi. U zadnje vrijeme imam osjećaj da ne iskorištavam ni 2% svega što mi se ovdje pruža i zbog čega sam došao.

Nadam se da će se sada situacija promijeniti. Za sada radim petkom, subotom i nedjeljom navečer, trebao bih dobiti još jednu ili dvije smjene tokom tjedna, ali za to se zbog određenih stvari moram strpiti još ovaj tjedan. U subotu je bila takva gužva u restoranu da uopće ne znam kako sam izašao živ iz svega, a da nisam napravio niti jednu veliku pogrešku. 😀 Mislim da sam sada, kada sam prošao jednu takvu smjenu, spreman na bilo šta i da me više ništa ne može iznenaditi. U nedjelju sam odradio svoju smjenu od 4 popodne do 9.30 navečer bez ičije pomoći. Tako da sam s tim dijelom što se tiče napretka, zadovoljan. Što se tiče plaće u BC-u, minimalac iznosi 9.50$ po satu (prije poreza i nameta), a u poslovima koji uključuju napojnice, minimalac je 8.75$ po satu. Ja sam na 9$. Danas sam dobio ček, nakon što mi oduzmu sve što trebaju ispada da mi je satnica 8.16$. Vrlo malo i nisam prezadovoljan s time ali više se u restoranima teško uopće može dobiti. Dobra stvar je što su napojnice zaista dobre. Za usporedbu u subotu sam od napojnica dobio 75$, a u nedjelju 60$. Dakle za dva dana sam zaradio samo na napojnicama koliko mi treba cijeli tjedan rada ujutro u kuhinji i to za posao koji je lakši od pomaganja u kuhinji. Ali opet, to je samo dva dana tjedno. Ostale dane (petak i još jedan ili dva dana – ovisi koliko dobijem) imaju druge konobarice uz koje mogu biti samo busser jer im jednostavno ne može oduzeti posao samo zato što sam ja došao.

Pošto sam znao da više neću raditi ujutro i da ću raditi tih par smjena navečer, počeo sam opet pregledavati ponude poslova na craigslist-u. I mogu zapravo reći da je situacija što se tiče Vancouvera sve samo ne dobra. Ponude poslova ima, ali naravno u svim djelatnostima od kojih otpada većina. Kada se to sve skupa profiltrira ispada da mogu raditi na nekakvim osnovnim poslovima tipa bauštela, uređivanje okoliša, pomoćnik u nekim fizičkim poslovima i slično. Kada se fokusiram na takve poslove, opet ih treba filtrirati. Za neke treba vozačka dozvola, neki su predaleko (jer se pod Vancouver objavljuju i poslovi koji se zapravo obavljaju u ovim satelitskim gradovima oko Vancouvera do kojih bi mi trebali sati samo da stignem tamo), za većinu traže kanadsko iskustvo, minimalno 2 do 3 godine i svi su redovito plaćeni minimalcem ili malo više od toga. Barem je takvo moje iskustvo, možda ja ne gledam dobro i na pravim mjestima.

Uspio sam pronaći dva koliko-toliko dobra oglasa na koje sam poslao životopis i cover letter. Jedan je oglas lanscaping (uređivanje okućnica) kompanije, a jedan je bio od nekog tipa koji traži pomagača pri dostavljanju kućanskih aparata. Iz ove prve firme mi se nisu niti javili (možda se jave, tko zna), ovaj drugi tip me nazvao za dva dana preko telefona. Ispalo je da traži osobu koju želi na raspolaganju 6 dana u tjednu, ne može mi točno reći kolika bi bila zarada, ne može mi garantirati za radno vrijeme jer mu ponekad treba odmah ujutro, ponekad tek oko podneva, ponekad mi može reći da sutra imam slobodan dan i tako. Sve u svemu, trebao bih reći u restoranu da ne mogu više uopće dolaziti, a namučio sam se da se popnem do pozicije konobara tako da sam se zahvalio na prilici i pozivu i odbio tu mogućnost.

Sutra idem do jedne ljekarne u tu kvartu. Krajnje je vrijeme da se počnem raspitivati i pokušam naći nekakav posao u struci. Problem je sa tim zdravstvenim strukama što treba položiti razliku i nostrificirati diplomu jer je jednostavno priroda posla takva da vas ne mogu samo tako zaposliti na neviđeno. Iako je i ovdje znanje univerzalno, moraju se nekako zaštititi jer se ipak radi o zdravlju i životima ljudi. Što će i kako ispasti od toga, nemam pojma, vidjet ću u narednom periodu.

Sve u svemu, ovaj post je napisan u dosta depresivnom tonu jer se trenutačno tako osjećam. Iako, ne mogu reći da je loše. Imam besplatan krov nad glavom, ne plaćam hranu niti režije. I često se zapitam što bi bilo da sam došao ovdje na neviđeno, bez igdje ikoga. Bilo bi jako, jako teško i još bi i sada trošio lovu koju sam donio od doma. Ovako bar na to ne moram misliti. Doduše, da je situacija bila takva vjerojatno ne bih završio u Vancouveru nego negdje u Alberti po svemu sudeći. Opet ne mogu reći ni da je ekstra dobro što se tiče posla, a i svega ostalog. Nažalost do veće plaće u restoranu ne mogu (općenito se u uslužnim djelatnostima teško ide na više od minimalca), od života zadnjih tjedana nemam previše jer jednostavno nisam imao vremena negdje ići. Nadam se da će se sada situacija promijeniti i poboljšati. Vidjet ću hoću li uspjeti naći još kakav posao. Ako ništa drugo bit će više vremena za posjetiti i vidjeti neke stvari koje me u ovom trenutku zanimaju.

I još nisam bio vani navečer. Dosta me prijatelji ispituju kakav je noćni život, a ja nemam pojma. 😀 Rođak i njegovo društvo ne izlaze previše, kaže mi da su se zasitili i da im više nije tolika fora izlaziti, a meni se naravno samome ne ide nigdje. Bilo bi super kad bih našao nekakvu ekipu koja je u sličnoj situaciji kao i ja. Došli od nekud, rade tek toliko da skupe za otići negdje i istražuju grad i Kanadu. Najbolje da stavim oglas negdje. 😀

Pripremao sam se još doma na to da će doći i lošiji period, očito je sada takvo vrijeme. Ali ne dam se, još uvijek. Čekao sam ovo više od pola godine, došao sam sada ovdje i neću se samo tako predati. Idem dalje dan po dan, kažu da sreća prati hrabre, možda se otvore koja vrata ili koja nova prilika kada budem najmanje očekivao.