Hm, gdje započeti priču o cijenama i troškovima života… Odmah na početku da napomenem; po mojim saznanjima i onome što sam čuo, Vancouver je vjerojatno najskuplji grad u Kanadi, a i šire. Ono po čemu ovaj grad odskače su cijene nekretnina koje svakim danom lete u nebo. Koji su razlozi tome, ne bih znao reći. 😀
Ono što ja mogu reći nakon 6 mjeseci ovdje je da definitivno nije jeftino. Međutim, moram napomenuti da se prije svega cijene ne smiju preračunavati natrag u kune jer se sve čini ekstra skupo. Naravno, ovisi da li ovdje stižete kao turist ili radite i zarađujete ovdje.
Eh sad, sveukupni troškovi života jesu veći nego u Hrvatskoj, ali se pametnim načinom života i trošenja može uštedjeti značajne količine novca. Krenuo bih prvo sa hranom, koja je uz stanarinu i režije najveći izdatak. Dakle, moj savjet bi bio definitivno nabaviti karticu za Costco. To je jedno predivno mjesto 😀 gdje se možete opskrbiti većinom stvari koje su vam potrebne za osnovni život, a cijene su vrlo, vrlo niske. Ovo što sam uspio pohvatati, mislim da ništa nije skuplje nego u Hrvatskoj. Costco je inače nešto između veleprodaje i maloprodaje, dakle ogromna obiteljska pakiranja hrane i svega ostalog. Kažem, koliko su mi ostale u sjećanju cijene iz Hrvatske, tamo su stvari ili iste cijene ili jeftinije. Međutim, na takvim mjestima treba biti oprezan, jer se lako potroši veća količina love. Kad sam prelazio na novi posao, kupio sam tamo nešto robe i većinom suhe hrane, keksi i tako te stvari i uspio odjednom potrošiti 400$, tako da i tu treba paziti. 😀
Ostale trgovine, tipa IGA, Save on Foods, Safeway su redovito dosta skuplje. Kao što sam već u jednom od postova napisao, ovdje je potrošački mentalitet dosta drugačiji nego kod nas. Sve se kupuje u tim ogromnim pakiranjima, na akcijama i uz brdo kupona. Meni je to sasvim novi svijet i iskustvo, pogotovo sa tim kuponima. Ispadne da je skupljanje kupona skoro kao neki jači part-time posao. 😀
Što se tiče smještaja, tu zapravo ne mogu puno reći jer sam smješten kod rođaka i ne planiram se seliti. Mislio sam biti ovdje tek dok se ne snađem pa se kasnije preseliti, međutim ne vidim svrhu toga. Slažemo se vrlo dobro i na ovaj način uspijem uštedjeti dosta novca za ono što sam došao, a to je proći malo po svijetu i iskusiti čim više novih stvari. Recimo da se da naći nekakva soba u apartmanu, kući s cimerima za kojih 500-injak dolara mjesečno.
Odjeća, obuća i elektronika su redovito nešto jeftinije nego kod nas.
Restorani su također nešto skuplji. Glavna jela većinom tako, oko 20-ak dolara na više.
Što se tiče mojeg osobnog iskustva, vjerojatno nisam najbolja osoba za opisati i napisati nekakav realniji osvrt na troškove života iz gore navedenog razloga. Ne plaćam stanarinu i hranu. Tj. dajem im nešto novca barem da pokrijem dio troškova jer mi je jednostavno glupo i ne osjećam se dobro ako ne sudjelujem uopće u kućnom budžetu, a živim ovdje i koristim i jedem sve isto što i oni.
Međutim, iako su troškovi života viši, sve je puno pristupačnije i dostupnije zbog kudikamo većeg standarda. E sada, to se ne odnosi na friške imigrante, ili barem ne na veliku većinu. Po ovome što znam, po ljudima koje sam upoznao i po samome sebi, realna satnica za nas je minimalac ili nešto više od minimalca pa tamo negdje do 17-ak $ po satu. Što po meni za jednu osobu nije dostatno za lagodan život. Po mojem iskustvu, da živim sam, tj. da plaćam stanarinu i svu hranu, živio bih lošije nego u Hrvatskoj. Pokrio bih stanarinu, režije, hranu i ostale troškove međutim ne bi mi ostalo gotovo ništa za ono što planiram, a to je štednja za nekakvo putovanje. Da ne ulazim u detalje jer ih ne želim pisati ovako javno, ali mogu reći da sam potrošio jako puno zarađenog novca, a da zapravo ni sam ne znam na što. Ponekad mi se čini da 100$ ode kao doma 100kn. A nisam ništa konkretno kupio (osim fotoaparata od 200$ i nešto robe). I nije da živim na visokoj nozi. Na izlaske ne trošim previše pošto ne izlazim :D, tu i tamo odem u restoran ili pojedem nešto vani na brzinu, ali stvarno nije ništa pretjerano. I opet, nekako mjesec po mjesec ne uštedim nekakvu značajniju lovu. Imam nešto na računu, kada bi se preračunalo u kune, ispalo bi i dosta, ali kako sada gledam to jedno putovanje od tako 6,7 dana, ispadne da ću veliku većinu ušteđenog novca potrošiti na to i pitanje je hoću li imati za kartu doma. Morat ću ostati ovdje izgleda. 😀 A opet, da živim sam, možda bih drugačije raspolagao s novcem i uspio štedjeti više ali ovako živim dosta neopterećeno što se tiče tog aspekta. Došao sam uživati koliko mogu i pokušavam se ne opterećivati previše s time. Iako mi baš i ne ide. 😀
Kao što sam rekao, ljudima koji su rođeni ovdje i zarađuju po kanadskom standardu, život je dosta ugodan. Koliko vidim, bez problema si priušte više manje sve što žele, redovito odlaze na odmor u, za nas, vrlo egzotične krajeve i ne opterećuju se golom egzistencijom. Problem za ljude koji emigriraju u Kanadu je u tome što trebaju godine i godine mukotrpnog rada i odricanja da bi se došlo do te razine.
Ne znam više što napisati, ništa mi ne pada na pamet na ovu temu, ako netko ima kakvo konkretno pitanje na ovu temu neka stavi u komentare pa ću se potruditi odgovoriti…