Evo, došlo vrijeme da se i ja okušam u pisanju putopisa. Do sad sam se više osjećao kao neki službenik u uredu ispisujući sve ono o poslovima i ostalim tričarijama 😀 u Vancouveru. Sad ide onaj pravi dio. haha 😀
I tako, budim se ja dana Gospodnjeg 26.09.2012. oko 10 sati ujutro uz cvrkut ptica, nježno šuštanje friško otpalog javorovog lišća i dreku lokalnih prodavača krumpiraaaaaa, lukaaaaaa, pun elana za prvo putovanje u Ameriku…
Šalim se, neću ovako pisati. 😀
Uglavnom, da. Došao je i taj dan da napokon krenem na putovanje o kojem sam razmišljao i kojem sam se veselio praktički od samog dolaska ovdje. Kao što sam već spomenuo, nisam uspio pronaći nikoga tko je bio voljan praviti mi društvo na putu pa sam se odlučio da ipak idem sam. Da se ne dogodi ona ˝Psi laju, a karavane prolaze˝. I odem u downtown, u Canada Place gdje je čekao kruzer koji se spuštao sa Aljaske, preko San Francisca i kroz Panamski kanal sve do Floride. Putovanje brodom, hotel u Las Vegasu i letove sam rezervirao preko agencije pošto sam našao vrlo povoljnu ponudu, a hostel u San Franciscu sam rezervirao sam u hostelu, pošto su drugi vidovi smještaja preskupi. Prvo je u planu bilo letjeti u SF ali mi je cura u agenciji preporučila ovo putovanje brodom i pošto sam bio fleksibilan sa datumom i vremenom, odlučio sam se da ću i to probati. I nisam požalio. 😀
I niš, dolazim ja u Canada Place, ostavljam onaj veći dio prtljage tamo negdje dolje i mislim si, možda je ovo zadnji put da ju vidim pa ću provesti ostatak putovanja u istoj robi. Pozitivan stav na samom početku, to se cijeni. 😀 I tako, stojim u redu, okrećem se oko sebe i ne vidim nikog svojih godina. Ekipa od nekih 40, 50 godina pa na više. Al reko dobro, nema veze. Granicu sam prošao bez nekih većih problema i dobio novi pečat u putovnicu sa dopuštenim boravkom u SAD-u do 26.03. Savršeno, nakon završetka WH vize odoh nazad u Ameriku. 😀 Tu smo se ukrcali na brod i za kojih pola sata imali safety meeting gdje nam objašnjavaju što napraviti u slučaju da se ponovi Titanik. Primjerice, da ako u moru plutaju drvena vrata kao iz filma ne budemo sebični kao Kate već da pozovemo još jednu osobu gore. (Mythbustersi su potvrdili da se i DiCaprio mogao spasiti :O). 😀 Da, uglavnom, pametnjakovići su krenuli sa isplovljavanjem za vrijeme tog objašnjavanja pravila na što je ekipa negodovala jer su naravno htjeli vidjeti isplovljavanje iz Vancouvera i pogled na downtown, Stanley park, Kitsilano i UBC. Al evo, uspio sam pohvatati par slika:
Ostatak dana sam proveo u šetnji po brodu, malo slikanja, malo hrane, pokoja pivica. Uglavnom, uživancija na najjače. Inače, kako su mi kasnije rekli, ovo je bio jedan od manjih brodova iz flote ove kompanije, pošto je ipak ovo krstarenje više okrenuto prema starijim generacijama. Ali ajde, sadržaja je bilo i više nego dovoljno za ta dva, dva i pol dana koliko sam proveo na brodu. Evo vam par slika unutrašnjosti i vanjskog dijela broda:
Hrana je na brodu bila fantastična, i što je najvažnije, stalno prisutna i već plaćena pa se barem oko tog dijela ne treba zabrinjavati. Kad se već cuga mora plaćati. 😀
Iako sam mislio da neću upoznati nikoga tko mi je bliži po godinama, navečer se neki DJ iz Indonezije puštao muziku u jednom od barova na brodu (moj ukus i znanje o glazbi i nije neki ali možete misliti na što to liči kad netko iz Indonezije pušta muziku :D). Uglavnom izbor katastrofalan, uz poneki pogodak (ali i slijepa kokoš pogodi zrno, zar ne :D) i totalno loš slijed. Taman zagrije ekipu sa nekim malo bržim stvarima, onda pusti jednu laganicu, dio ekipe se pokupi, dođe drugi dio ekipe koji je više za tu muziku, počnu plesati, završi pjesma i DJ naravno iznenadi sasvim krivim izborom umjesto da sad nastavi s takvim stilom. Da, upoznao sam jedno 5,6 osoba mojih godina s kojima sam se skompao i proveo ugodnu večer.
Drugi dan opet uživancija, igrao bingo sa gerijatrijom :D, kupanje u bazenu, toćanje u jacuzzi-u, izležavanje na ležaljkama na palubi uz savršeni sunčani, topli dan bez ijednog oblačka na nebu. I otvorenu pučinu:
Definitivno se isplatilo uzeti krstarenje.
Tu sam se kasnije popodne okušao i u casinu, čisto kao zagrijavanje za Las Vegas. Dobio nešto love (početnička sreća, da vas navuku, jelte) i kasnije tu istu zarađenu lovu ostavio na istom mjestu. Al ajde, barem nisam u minusu ostao. Navečer smo odgledali show:
solidnog stand-up komičara (Miguel Washington), i završili večer u istom baru sa istom ekipom i s istim, lošim izborom muzike. 😀
I to bi bilo to za prvi dio. Nema nekog prevelikog uzbuđenja i dogodovština, ali lijepo je odmoriti se i opustiti na jednom od ovakvih krstarenja.
I malo romantike za kraj, zalazak sunca:
To be continued…
anonimno said:
Guštam u tvojim postovima i baš me zanima kako će cijela avantura završiti, očekujem povratak doma s gomilom dojmova. Malo sam se lecnula kad sam pročitala da sa svojih oko 40 -ak spadam u gerijajtriju :), haha, meni je gerijatrija tamo preko sedamdeset, kriteriji se mijenjaju s godinama i sve smo tolerantiji :). Pozdrav iz domovine.
Avantura zivota said:
Neeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! Nije gerijatrija sa 40. To se odnosilo na bingo, to je bila ona klasična scena iz američkih filmova, većinom sa ekipom preko 70, ma i 80 godina. 😀
Ovo na početku sam smanjio granicu na 40 godina jer su gotovo svi koji su bili na brodu upadali u tu granicu, dakle od 40 na više. Bilo nas je možda 30-40 mlađih od 40. 😀
anonimno said:
Prihvaćeno :). Kako je tamo, jesu opet počele dosadne kiše?
Avantura zivota said:
Evo, ja sam opet u procesu traženja posla, nešto se miče no ništa nije konkretizirano pa neću sada o tome. Ja sam u glavi u savršenom miru, vjerojatno zato što se bliži povratak kući kojem se lagano veselim ali isto tako želim ostati ovdje još ova tri i pol mjeseca.
A kiša… Od petka nije padala možda sve skupa par sati. Ostatak vremena lije non stop. I sad će vjerojatno tako biti do sljedećeg ljeta. 😀
anonimno said:
Najvažnija je stabilnost u glavi, onda sve ide lakše… Ja se baš ne razumijem u modernu tehnologiju i ne znam jesam li i tebi anonimna ili samo kod objave komentara, u rubriku sam upisala svoj mail. Pozdrav i sretno daljnjem tijeku avanture.