Vidim po broju klikova i inboxu na FB-u da nestrpljivo očekujete novi post. 🙂 Svašta želite znati, a još ni ja ne znam previše. Pitate me kako mi je, jesam se snašao, jesam okrenuo bioritam, kakvi su ljudi, domaćini, jesam našao posao…
Kao što naslov kaže počeo sam sa Holiday dijelom programa. 😀 Kao što sam napisao, smjestio sam se kod rođaka. Valjda najbolji, najuslužniji, naj sve ikad ljudi koje sam upoznao. Od prvog dana se osjećam kao da sam doma, ili u nekom hotelu. A čudno je zapravo što do prije 4 godine nisam ni znao da postoje. Tj. znao sam da imamo tamo neku dalju rodbinu u Kanadi, ali svatko tako nekoga ima negdje. I onda su došli u Hrvatsku na ljetovanje, bili su kod nas i kad sam ih vozio na autobus za doma sam spomenuo kako bi bilo lijepo da se jednog dana vidimo u Vancouveru. Tada još nisam ni sanjao da će mi se ovo dogoditi i da ću krenuti na ovakav put. Nisam još našao niti jednu zamjerku, sve je savršeno, od vremena (za što su me svi zafrkavali da kupim lopatu i nabavim grtalicu pošto idem u Kanadu do toga da su mi pisali u mejlovima kako ovdje stalno pada kiša) – za sada je savršeno. Više kao proljeće. Sunčano, nije uopće hladno, ne pada kiša… Hrana mi se totalno sviđa, počevši od onoga što ovdje kuhaju pa do restorana. Ali opet, ja jedem sve i još malo više od toga. 😀 Već smo bili u sushi baru, ubili smo se od količine hrane. Bilo je tamo svakakvih zamotuljaka sa lososom, tunom, rakovima, pečeni obrazi od tune, zeleni čaj, soja sos. Borio sam se sa štapićima, ali nisam se dao, najeo sam se ja na kraju. 😀 Bio sam i u, recimo, tipično sjeverno-američkom restoranu. Hamburgeri, salate, nekakve male pizze svih vrsta i oblika itd. Naravno, i to mi se svidjelo. 😀 Probao sam i nekakav smoothie od jagode ˝with pearls˝. To su nekakve loptice od tapioke (korijen neke biljke ugljikohidratnog sastava). Kao male loptice želatine. Svidjelo mi se dok sam to jeo, ali me to kasnije toliko napuhnulo da sam mislio da ću eksplodirati. 😀
Cijelo vrijeme me negdje vode, stvarno se trude da mi ne bude dosadno i da ne osjetim nostalgiju za domom. I moram reći da im vraški dobro ide. 😀
Jedan dan smo krenuli na biciklističku turu oko samog centra grada. Evo par slika:
Kao što vidite, vrijeme nas je poslužilo, nije bilo prehladno, a ni prevruće. Taman za lagano bicikliranje i razgledavanje dijela grada. Ljudi se šetaju, voze bicikle, rolaju, guraju kolica, brdo galebova i zelenila svuda uokolo. I ta kiša donese nešto lijepo, zeleni se na sve strane.
Više manje se družim sa rođakom, on ima 25 godina dakle godinu dana stariji od mene. Cura mu je porijeklom iz Japana, prijatelji su im više manje Azijati. Od 15 prijatelja koje sam upoznao mislim da je troje neazijatskog porijekla. 😀 Bili smo i na kuglanju. Pobjedio sam oba puta. 😎
Ovdje je ultimate frisbee dosta popularan sport. Ponedjeljkom imaju termin (u samom centru, pokraj BC place-a) pa sam išao s njima. Prvi puta sam samo gledao, ali mislim da ću se drugi puta i pridružiti ekipi. Da im pokažem par trikova. 😀
Jednu večer smo izašli i van, do nekog bara. Prvo smo popili par pića kod rođaka pa smo kasnije otišli na pivu u neki bar. Uspio sam se onako premoren (to je bilo drugi ili treći dan od dolaska čini mi se) i MALO napiti pa sam skoro zaspao tamo za stolom. 😀
Danas smo se išli prošetat i u nabavku namirnica na nekakvu vrstu njihove tržnice, no o tome ću napisati jednom poseban post. Ima opet dosta slika.
Dakle osjećam se otprilike kao da sam na izletu ovdje. Sve mi je još potpuno novo, ljudi, kultura, ulice, auti, uslužnost… Mislim da sam uspio okrenuti bio ritam. Uspijem izdržati navečer negdje do 10 i spavam cijelu noć, praktički od prvog dana.
A kad te krene, onda te stvarno krene. Danas sam otišao do Drug Mart-a, nešto kao naš DM sa ljekarnom. Išao sam se raspitati o nekakvim dezodoransima i pričam ja sa magistrom, u razgovoru spomenem da sam došao iz Hrvatske na što mi ona kaže da je iz Srbije. Pa što ne reče, sad možemo pričati da nas ˝ceo svet razume˝. 😀 Razgovor smo nastavili na hrvatsko-srpskom, nisam stigao pitati kako je uspjela pronaći posao u struci i što sve treba za to jer sam žurio u banku (imao sam dogovoren appointment 😎 ) ali mi je rekla da se slobodno javim ako budem imao ikakvih pitanja oko rada u struci. Tako da i to definitivno imam na umu ako krenem u taj proces za par mjeseci.
Da ne ispadne da baš ništa ne radim, danas sam bio u banci i otvorio račun. Radi se o RBC banci. Uzeo sam za početak Day to Day Banking. Dakle najosnovniji račun, košta $4 mjesečno, do 15 besplatnih transakcija, svaka iznad toga se naplaćuje $0.65. Dobijete debitnu karticu i internet bankarstvo. U drugim bankama koje sam gledao (TD i Scotia) morate imati određenu sumu novca na računu cijelo vrijeme kako bi imali besplatne transakcije (radi se o oko $1500 ovisi gdje). U RBC-u ne trebate imati položeno nikakvu lovu. Ako mi bude trebalo više transakcija, lako se prebacim na No Limited Banking koji košta oko $10.
I uzeo sam mobitel danas. Od sad radim na BlackBerry-u. 😀 Platio sam sam uređaj $100 i uzeo opciju pod kojom za $25 dobivam neograničene besplatne pozive (lokalno – dakle područje šireg Vancouvera i u Kanadi unutar mreže) i poruke (cijela Kanada) + $10 za neograničen internet. Ako mi bude trebalo za $5 mjesečno mogu uzeti i neograničene poruke prema inozemstvu.
Znam da vas zanima i za posao. Još nisam našao ništa, iskreno nisam ni tražio. Čemu mijenjati nešto ako je dobro. 😀 Šalim se, počeo sam malo pregledavati oglase za posao. Moram napisati dobar CV koliko je to moguće jer nekog formalnog radnog iskustva nemam. Ali nešto ću složiti. Kažu da ovdje cijene bilo kakvo iskustvo, važno je da ste spremni raditi i da ste nešto radili. Ovo sve znam iz priča rođaka, još se nisam detaljno susreo s time. Nešto sam gledao po oglasima, moram priznati da nisam previše oduševljen. Kod kuće, na internetu, na FB-u puno ljudi priča kako je ovo obećana zemlja. Mislim da nije tako, bar ne ovaj dio koji sam ja odabrao, dakle Vancouver. Ovo je ogroman grad, sa puno prilika ali i sa puno većom konkurencijom. Za sada, koliko sam uspio vidjeti i prošetati se po mjestima sa trgovinama i tim stvarima nema nešto onih oglasa i natpisa ˝Now Hiring˝. Tako da, vi koji dolazite u Vancouver, barem iz mojeg iskustva nemojte očekivati da će vas odmah dočekati raširenih ruku. Opet kažem, ovo uzmite s dozom rezerve jer još nisam ušao u taj proces do kraja. Ovo je više grebanje po površini. Ali krećem ozbiljnije i u taj dio tako da svakako možete očekivati članak samo o tome, kad steknem širu sliku.
Za sada ću još neko neodređeno vrijeme biti smješten kod rođaka. Ne znam zašto ali čini mi se kao da su jedva čekali da im netko dođe. Vrlo su ponosni što netko iz Hrvatske boravi kod njih. Pokušao sam par puta napomenuti da bih trebao naći posao da mogu naći i smještaj da im ne smetam ali ne žele ni čuti za to, stalno me uvjeravaju da ne smetam niti malo i da mogu ostati koliko želim. Za sada će ostati tako pa ću vidjeti kako će se situacija dalje razvijati.
Eto, za sada toliko, pokušao sam sažeti u jedan post doživljaje proteklih par dana. Nastojati ću pisati o svemu što mi padne na pamet: ljudima, kulturi, poslovima, vremenu, dnevnom i noćnom životu… Slobodno komentirajte, pišite o čemu želite čitati. Međutim, morat ćete biti strpljivi, trebam mjesec-dva dok ne steknem pravu sliku o svemu. Za sada se krećem u prilično ograničenom društvu, kada pronađem posao ću vjerojatno moći pisati malo šire o svemu.