Neki dan smo otišli do Granville islanda. To je mali otok, ili bolje rečeno poluotok koji se smjestio između kvarta Kitsilano i Downtowna. Otišli smo još prošli tjedan, dok je bilo lijepo i sunčano vrijeme pa je bilo šteta ne iskoristiti. Na otoku se nalazi Emily Carr University of Art + Design, a inače je to nekakva vrsta umjetničkog otoka. Tamo su posložene, jedna do druge, male, pretpostavljam privatne manufakture u kojima proizvode različite stvari, pretežito umjetničke prirode. Po sredini se proteže dosta velika tržnica. A unutra ima svega i svačega, mjesto na kojem bi se moj stari vjerojatno mogao gubiti satima. Mislim da ću se i ja gubiti tamo, kad počnem zarađivati. I mislim da bih značajniju količinu love mogao ostaviti tamo. 😀 Uglavnom, tržnica mi je baš zračila nekakvim europskim duhom. Imao sam osjećaj kao da sam na nekoj tržnici koja se smjestila unutar nekog europskog starog grada, tipa Praga ili Budimpešte recimo. Prodaje se voće, povrće, mesnice, cvjećare, male trgovine sa svime i svačime, pretežito nekakvi pokloni i sitnice za kuću. Na jednom kraju je dio sa hranom, ima kuhinja iz svih dijelova svijeta. Da ne duljim previše evo jedna poveća galerija pa obiđite tržnicu makar ovako virtualno. 🙂

Ovih dana je vrijeme više manje isto, pretežito oblačno ali je dobro što ne pada kiša. Prilično je toplo vani, recimo temperature ranog proljeća u Hrvatskoj. Nisam previše izlazio jer sam visio dosta po internetu, malo kopao po oglasima za posao, pisao životopis, cover letter za jedan posao i tako. U BC-u (ne znam je li tako i u ostatku Kanade) ako želite raditi sa alkoholom, dakle posluživanje i prodavanje alkohola, morate imati Serving It Right certifikat. Test se može riješiti online, prije toga se može (ali ne mora :D) proći teoretski dio koji se također nalazi online pa sam počeo i to čitati. To ću vjerojatno (probati :D) položiti jer se taj certifikat traži na dosta mjesta, više manje u svim uslužnim djelatnostima.

Naletio sam i na oglas za posao savjetnika/voditelja u ljetnom nogometnom (ovaj naš nogomet) kampu za djecu od 5 do 13 godina. Učinila mi se savršena prilika, plaća je pristojna, radi se od ponedjeljka do petka, 8 tjedana tijekom ljeta, sa djecom, više manje uživanje, međutim otišao sam do imigracijskog ureda pitati da li to smijem raditi jer mi na dozvoli između ostalog piše ˝not authorised to work in child care˝ i ispalo je da ako želim taj posao, moram napraviti neke preglede kod određenih doktora. Rekla mi je cura koja tamo radi da proces može potrajati i do 4 mjeseca, mislim da se plaća oko 160$ i jednostavno mi se nije dalo natezati s time za posao koji traje dva mjeseca i na koji me možda ne bi ni primili.

Da ne bi bilo da pričam samo o uživanju jer nisam (samo) zbog toga došao ovdje, uspio sam pronaći posao za početak. Počeo sam zapravo posao tražiti u ponedjeljak, dakle prije dva dana. Prije jednostavno nisam imao vremena niti volje. 😀 Uglavnom, rođaci su mi između ostalog preporučili da odem pitati u jedan restoran tu u kvartu da li trebaju radnu snagu. Restoran inače drži tip iz Srbije koji je rođen u Hrvatskoj, a emigrirao u Kanadu. Posao je part-time, zarada nije prevelika (pretpostavljam) i ne bih mogao preživjeti samo od toga da moram plaćati stanarinu i hranu, međutim za početak je super i bitno mi je samo da uđem u taj dio života ovdje i počnem prikupljati kanadsko radno iskustvo. Pošto mi je tek sutra prvi radni dan, neću sad previše pisati o tome, za par dana napišem post samo o poslu i traženju istog.