Evo, napokon sam uhvatio malo vremena da napišem novi post. Sažetak prvih mjesec dana iako će većina biti o poslu u restoranu.
Dakle, mogu podijeliti ovih mjesec dana na prvih 15 i drugih 15 dana (baš sam pravi Captain Obvious :D). Uglavnom, kao što znate, prvih 15 dana sam se privikavao na novu sredinu, malo obilazio okolo po gradu, nisam tražio posao, uglavnom sam odmarao. Onda sam počeo tražiti poslove, bilo šta za početak; da počnem raditi i prikupljati iskustvo. Nisam bio nešto pretjerano zadovoljan ponudom poslova jer su više manje svi poslovi na koje sam nailazio bili na pola radnog vremena i velika većina minimalna satnica. Ovo drugo sam znao da me očekuje, ali sam iskreno očekivao veću i bolju ponudu poslova. Sva sreća na rođacima, oni su mi preporučili taj restoran tu u kvartu.
Otišao sam tamo u ponedjeljak, popričao sa gazdom, kliknuli smo od prvog trenutka, rekao mi je da će mi se svakako javiti. U srijedu popodne, valjam se po krevetu, kiša pada vani, već poprilično nervozan jer nema posla na vidiku, zvoni mobitel, zove gazda ako mogu odmah doći do restorana na razgovor. Ispostavilo se da im je taj dan otkazala cura koja je tamo radila smjene za ručak jer mora otići kući u Koreju i već od četvrtka trebaju novu osobu. Dakako prihvatio sam posao i u četvrtak ujutro se pojavio na poslu. Opis posla je bio da od ponedjeljka do petka pomažem u kuhinji, slažem salate i sendviće za ručak. Dakle od 11 ujutro do nekih 3,4 popodne. Taj prvi dan nisam ništa sam radio, pratio sam curu koja je inače tamo radila isto što i ja samo za vikend (subota i nedjelja). Pomalo sam pohvatao sve i zapravo skužio da mi je to premalo posla. Već drugi dan sam uhvatio gazdu, otišli sa strane pa sam ga pitao da li mi može ponuditi nešto više, jer realno, od tih pet dana tjedno, 3-4 sata dnevno ne mogu skupiti dovoljno love ni za platiti stanarinu. Odmah mi je rekao da mogu doći i u popodnevnu smjenu, raditi kao bosser. To je osoblje koje pomaže konobarima, skuplja prazne tanjure, čisti stolove, puni čaše vodom i slično. Došao sam popodne, odradio večernju smjenu i došao doma izmoren ko zadnje pseto. Inače, taj petak je bila najveća gužva u dva-tri mjeseca. Vatreno krštenje odmah drugi dan na poslu. Onda sam tako radio par dana duple smjene, ujutro u kuhinji, navečer kao pomoć konobaru. Naravno, pošto sam to ja, počelo je u meni kuhati jer sam smatrao da sam svakako sposoban za više od toga. Osim toga ne želim zapeti u kuhinji već dolaziti u izravniji kontakt s gostima kako bih nastavio improvati engleski. 😀 Opet sam popričao sa gazdom, rekao mi je da su vidjeli da bi me bilo šteta pustiti da odem i obećao mi je da ćemo lagano početi sa treninzima za konobara. To što sam bio bosser je isto dio toga. I to je tako trajalo par dana, opet je u meni počelo kuhati jer se ništa nije previše micalo s mrtve točke; do jučer. Naime, pošto mi je ovo prvi posao u restoranu, ne znam apsolutno ništa o tome, gazda je htio da počnem raditi ili s njim ili s njegovom djevojkom kada su u smjeni kao konobari kako bi bili sigurni da idemo pravim tempom i da me nauče i prenesu svo znanje koje mogu. I u petak sam došao navečer u smjenu i dobio svoj prvi stol. I odmah vatreno krštenje, opet. 😀 Dva para, naručivali su svašta, sa svakakvim zahtjevima, jedva sam to popisao na komadić papira, samo sam htio da prestanu naručivati jer više nisam imao mjesta na tom papiru. 😀 Sve ukupno sam imao njih i još dva stola po dvije osobe. Nisam napravio niti jednu veću grešku, odradio sam to like a boss 😎 Inače, to je restoran, recimo tipičan sjeverno-američki iz onih filmova gdje ljudi dolaze na ručak, iako nije toliko socijalan kao što se obično prikazuju po filmovima. Plus što služe večere i sva hrana je izvrsna i vrlo ukusna. Večeras sam opet konobario, nije bila prevelika gužva tako da sam dosta toga naučio. Moram naučiti meni napamet, i naravno naučiti sve oko toga, kako prezentirati ljudima jelo, imati spreman odgovor na sva njihova pitanja. Prvi put u tome i još na engleskom. Ali na muci se poznaju junaci. 😀
Znam da svi nestrpljivo isčekujete i dio o zaradi pa da krenem i o tome. Uglavnom, u 14 radnih dana sam skupio 70 radnih sati, najviše od svog osoblja koje je trenutačno tamo zaposleno (ne računajući kuhare). A zaposleno je brdo ljudi, pogotovo uzevši u obzir činjenicu da restoran nije prevelik, više onako obiteljski. Problem je u tome što sam tih 70 sati skupljao tokom cijelog dana. Kako sam radio (a i nastavljam raditi) dvokratno, dolazim tamo kad me najviše trebaju, a to je od 11 do recimo 3 i od 6 do nekih 9 sati. A na to se izgubi cijeli dan. Na posao idem pješke, treba mi 15 minuta što je i više nego izvrsno, ne trebam gubiti vrijeme ni novac na javni prijevoz. Uglavnom, da, plaća je minimalac, koji u BC-u iznosi 9 i nešto dolara, kad se oduzme porez, po satu sam dobio 8,75 dolara. Dakle za tih 70-ak sati sam dobio 590$. Plus 80-ak dolara u napojnicama koje idu u kuhinju i bosserima (ali taj postotak i iznos je zanemariv s obzirom na napojnice koje dobivaju konobari). Jučer kad sam konobario, samo na ta tri stola sam dobio 40$ napojnice, danas još 30$. Tako da mi je cilj čim prije sve naučiti kako bih imao svoje 2-3 smjene kao konobar. Jer napojnice su ono od čega se živi. Zapravo sam vrlo zadovoljan jer sam u 15 dana od prvotno namijenjenog radnog mjesta, a to je samo pomaganje u kuhinji par sati na dan, počeo konobariti. Radim dvokratno jer se jednostavno želim dokazati. Subotom i nedjeljom ne bih trebao raditi, ali se guram i trudim koliko god mogu samo da se čim prije osamostalim. Umoran sam toliko da par noći nisam mogao spavati, cijeli dan sam u tom restoranu. Od života trenutačno nemam ništa, svodi se na onu Ekremovu kuća-poso 😀 i spavanje. Sad ću malo usporiti sa ritmom i tim duplim smjenama. Za sad (u zadnja dva dana) se situacija razvija izvrsno, vrijeme vani i nije neko pošto je tek početak ožujka tako da mi i paše da sada radim, dokažem se, polako skupljam pare pa ću kasnije kada dođe proljeće i ljeto imati više slobodnog vremena. Jer došao sam ovdje i da nešto vidim, upoznam, ne samo raditi. Eto, to je kratak rezime mog prvog posla i prvog mjeseca u Kanadi. Ja sam vrlo zadovoljan za sada, iako sam prošli tjedan bio poprilično nervozan pošto mi se činilo da se situacija ne miče s mjesta.
Trenutačno drugi posao niti ne tražim, jer, em nemam kada tražiti (ujutro kad se probudim sat vremena i dva sata pauze usred dana iskoristim za druge stvari), a nemam ni vremena za drugi posao. Odabrao sam ovdje gurati do kraja jer mi se čini da je ovo izvrsna prilika za ono po što sam došao. Posao u struci je za sada na čekanju, iako ću definitivno pokušati barem volontirati u kakvoj ljekarni ili farmaceutskoj kompaniji, to bi mogao biti izvrstan dodatak CV-u bilo da se vratim u Hrvatsku ili ostanem ovdje ili odem u posve treću zemlju nekada.
Eto, toliko za sada, imam ideju za novi post, mislim da ću malo pisati o engleskom kao drugom jeziku i kako se snalazim u tom području. Opet, kad uhvatim vremena…