Kao što sam napisao u zadnjem postu, ovaj će biti posvećen objašnjenju procesa nostrifikacije farmaceutske diplome. Svi podaci su dostupni na internetu, sve se može iskopati i istražiti. Za druge diplome i struke nemam pojma što treba i kako. Tako da će ovo najviše koristiti kolegama, a i drugima da vide kakav je to zapravo proces i što je sve potrebno za isti.
Odmah na početku ću se zahvaliti Vracharu – http://priceizvankuvera.wordpress.com/ farmaceutu iz Beograda, koji mi je potanko objasnio cijeli proces pa ga prenosim vama. Teško mi je riječima opisati koliko mi je pomogao s objašnjenjem svega pa ću samo napisati sto puta hvala na svim informacijama. 🙂
U ovom postu neću pisati o samim aspektima struke i zašto bi se netko sa farmaceutskom diplomom uopće selio iz države u kojoj može pristojno živjeti od svog rada (još uvijek). Već o tehničkim pojedinostima same nostrifikacije.
Na početku, da spomenem, od dosta ljudi sam čuo izjave tipa: Kanada priznaje naše papire (vezano za sve struke). Da, to je istina. Ali je toliko pojednostavljeno da je uopće glupo reći nešto takvo na taj način. Nije da postoji neka zgrada sa par ureda, pošalješ papire ili navratiš, oni ti to priznaju i voilá, eto me na konju. 😀
Dakle, svi farmaceuti koji fakultet nisu završili u Kanadi ili USA moraju proći isti put.
U kratkim crtama:
1. Papiri (kopiju i prijevod diplome, licence i pisma iz farmaceutske komore kao i izvod iz knjige rođenih) se šalje u PEBC (Pharmaceutical Examining Board of Canada) na evaluaciju. Kada se izvrši evaluacija dobije se rješenje u kojem piše da li su položeni predmeti i razina stečene spreme istovjetni njihovima i kandidata se šalje na ispit – Evaluating Exam. To je ispit kojim svaki kandidat dokazuje da je njegovo znanje na istoj razini kao i znanje osobe koja je netom završila faks u Kanadi. Ispit se održava dva puta godišnje – u 1. i 7. mjesecu. Traje dva dana i svaki dan ima po 150 pitanja gdje se zaokružuje točan odgovor od nekoliko ponuđenih. Za prolaz je potrebno skupiti 60%, a sadržaj ispita se odnosi na cjelokupno školovanje. Dakle presjek svega naučenog. Ispit se može polagati ili u Kanadi ili Londonu.
2. Kada se položi ispit, dobiva se rješenje o izjednačavanju i nostrifikacija diplome i kandidat je sada u istom rangu kao i netom zavšeni kanadski student (u teoriji).
3. Da bi u Kanadi mogli raditi kao farmaceut, potrebno je dobiti licencu od provincijskog nominacijskog fakulteta što je u BC-u UBC College of Pharmacists. Za dobivanje licence potrebno je ispuniti 3 uvjeta (redoslijed nije bitan): a) položiti PEBC Qualifying exam (ekvivalent našem državnom ispitu) koji se sastoji od dva dijela: pismeni (MCQ) i usmeni (OSCE); b) Jurisprudence exam; i c) odraditi praksu u apoteci pod nadzorom registriranog kanadskog farmaceuta u trajanju od 500h (otprilike 3 mjeseca). U ostalim provincijama je duplo više tako da je što se tiče tog dijela BC najbolji izbor.
Dakle, da bi se počelo sa radom u kanadskoj apoteci, potrebno je imati položen Evaluation Exam (ovaj iz prve točke) i internacionalni test engleskog jezika (IELTS ili TOEFL).
Evo i linkova:
Korak po korak: http://www.pebc.ca/index.php/ci_id/4910/la_id/1.htm
Evaluacija dokumenata: http://www.pebc.ca/index.php/ci_id/3116/la_id/1.htm
Ispit (EE):
http://www.pebc.ca/index.php/ci_id/3117/la_id/1.htm
Priprema ispita: http://www.pebc.ca/index.php/ci_id/3123/la_id/1.htm
Primjer ispita: http://www.pebc.ca/index.php/ci_id/3126/la_id/1.htm
Registracija pri fakultetu u BC-u:
http://library.bcpharmacists.org/E-Registration_Licensure/E-2_Pharmacist/5027-RegInfo_IPG.pdf
IELTS test iz Engleskog:
Ocjene na testu iz engleskog:
http://library.bcpharmacists.org/E-Registration_Licensure/E-2_Pharmacist/5028-RegInfo_ELP.pdf
PEBC QE (ekvivalent državnom ispitu):
http://www.pebc.ca/index.php/ci_id/3147/la_id/1.htm
Da bi se cijeli ovaj proces odradio i zaokružio potrebno je u prosjeku 2 do 3 godine.
Što se tiče mene osobno, koji u ovo nisam ulazio u detalje niti namjeravam (još uvijek), mogu zapravo raditi ovdje u nekoj ljekarni kao farmaceutski tehničar, ako imam sreće bez da išta polažem. Veći lanci kao što su London Drugs, Safeway, Drug Mart i sl. traže položen EE i test engleskog, međutim u privatnim, manjim ljekarnama uz nešto sreće može se početi raditi kao farmaceutski tehničar bez te dvije stavke. Obišao sam neke ljekarne, negdje ostavio samo životopis, u neke poslao životopis drugim kanalima međutim još ništa nije upalilo. Vidjet ću kako će se situacija razvijati na tom planu. Problem je što će teže zaposliti osobu koja nije Kanađanin ili bar nema papire za stalni boravak jer trebaju nekog tko će raditi na duže vrijeme, a ne samo toliko koliko traje Work Permit, nedostatak kanadskog iskustva, nepoznavanje specijaliziranih kompjuterskih programa koji se rabe u ljekarnama i slično.
Jedna sitna napomena. Tamo kod prvog koraka, nije potrebno imati licencu i papir naše komore. Može se i bez toga. Napiše se Statutory Declaration gdje se ukratko objasni zašto nije stečena licenca (npr. nedavni zavšetak faksa bez radnog iskustva). Njima je samo bitno vidjeti da netko nije izgubio licencu zbog nekakvih pogrešaka ili lošeg rada.
EE se najbolje sprema iz ove knjige:
http://www.amazon.ca/Comprehensive-Pharmacy-Review-Leon-Shargel/dp/158255711X
A neke stvari se mogu naučiti na internetu: Canadian Federal Law i Management.
Evo, to je cijeli proces ukratko objašnjen. Prenosim ono što mi je Vrachar napisao i još se jednom zahvaljujem na svemu i ovim putem. 🙂
Što se tiče nekakvog mog osvrta, nadodao bih još da ovo zapravo i nije najteži dio posla. Najteže je u današnjoj situaciji dobiti papire od kanadske države za stalni boravak. Da bi uopće netko krenuo u proces nostrifikacije, valjda bi trebao imati nekakvu radnu vizu izdanu od strane kanadske vlade. Ili ne mora, ako sve ovo radi za svoj gušt i ima viška vremena i novca. 😀 A to je dakle ili putem provincijskog nominacijskog programa, ili putem Federal Skilled Worker programa ili se nađe poslodavca koji je spreman za vas tražiti LMO, ili imate AEO. Uglavnom, mogućnosti ima dosta, a stvari za istraživati još i više. Ja sigurno neću ulaziti u taj proces eto tek tako. Kao što sam rekao nekoliko puta, za to se mora poklopiti cijeli niz faktora. Trebao bih prvo početi raditi u ljekarni (otvoren sam i za volontiranje, to sam napomenuo kad sam bio u nekim ljekarnama i slao molbe), a tek onda vidjeti što i kako. Za sada mi se čini da se tu ništa ne miče s mrtve točke. U Vancouveru je teško naći i neki običan, šljakerski posao, a kamo ne posao u struci.
Dakle, nakon što završite faks u Hrvatskoj i odlučite se krenuti u nešto ovakvo, imate osjećaj kao da ste opet na početku. Sam EE test vjerojatno nije teško položiti. Puno je teže doći do posla, papira i ostalih stvari. Zato opet ponavljam, treba donjeti odluku o preseljenju i emigraciji. Neću reći da je cijeli proces jednostavan, jer nije, ali dakako, nije ni nemoguć.
avanturazivota 
Imam samo jedno pitanje – s obzirom da ti je struka regulirana (ocito, duh! :)) – zar ti ne bi bilo jednostavnije recimo upisati poslijediplomski studij tamo (master npr.) iz farmakologije, steci njihovu diplomu i nakon toga krenuti u posao?
OK, znam da je to potpuno drugacije od onog sto si imao za ideju, ali ja bih definitivno krenuo tim putem da je moja struka regulirana.
Ne znam baš koliko je to jednostavnije. Kao prvo ja ne mogu upisivati ništa što traje više od 6 mjeseci pod ovom vizom, znači trebao bih aplicirati za novu vizu. Vjerojatno se onda takva viza pod tim uvjetima dobije znatno lakše. Druga stvar je što to košta kao Svetog Petra kajgana i treća stvar je što ja ipak ovdje nisam dođao s ciljem trajnog preseljenja i još uvijek ne vidim svoj život ovdje. Ali to su sve stavke koje se mogu promijeniti s vremenom pa ću vidjeti kako će se situacija razvijati.
Ma ne, nisi me shvatio. Nisam mislio da upisujes ista sa WH vizom, nego da trazis sveuciliste na kojem bi eventualno htio studirati, i onda probas upasti. Naravno, sve pod uvjetom da te interesira ostanak u Kanadi, meni osobno je to jedna od najprivlacnijih opcija s obzirom da zelim ostati tamo, samo cemo vidjeti da li cu uspjeti jer sam malo zaribao pred kraj faksa i srozao si prosjek. Morat cu jako se potruditi na GRE i TOEFL ispitima, posebice na GRE da pokazem da bas i nisam tenkre 🙂
Naravno, procedura je onda u potpunosti drugacija, s obzirom da se sa Letter of Acceptance javljas u Bec i oni ti izdaju studentsku vizu. Nije sve tako crno, meni je ideja do kraja WH vize ustediti dovoljno da si mogu isplatiti godinu dana studija na postdiplomskom (za Computer Science to je cca 5-6k CAD na godinu dana, ne znam koliko je farmacija; uzmi u obzir da je postdiplomski studij daleko jeftiniji od dodiplomskog studija – ne za nase standarde, naravno, ali je jeftiniji – u prosjeku 3-4 puta). Takodjer, sa studentskom vizom ne dobivas pravo rada, osim u krugu sveucilista i to na part-time poslovima, ali je puno lakse jer je smjestaj na samom kampusu daleko jeftiniji. Ima jako puno opcija, samo se trebas interesirati, preporucam ti da procitas onaj vodic sa Facebook grupe. Jos jednom ponavljam, to preporucam nekome tko namjerava ostati u Kanadi poslije studija, vjerojatno je postdiplomski negdje drugdje cak i jednostavnije upisati, a mozda ciljas i jednog dana na neko elitnije sveuciliste 🙂
Hvala na svim informacijama. 🙂 skužio sam ja tebe. Znam da bih trebao pronaći sveučilište i onda aplicirati za novu vizu. Ali i to držim negdje u kutku mozga pa možda jednom posegnem i krenem istraživati i tu mogućnost. Nisam siguran, pretpostavljam da će farmacija biti i više od tih 5-6k godišnje. Ne znam odakle bih mogao nagrebati takvu lovu ako još ne smiješ ni raditi. I koliko god bilo jeftinije na kampusu opet nešto moraš platit, moraš jest, iskreno, ne da mi se životarit da si ne mogu ništa priuštit tako da je to za sada sve skupa long shoot. 😀
$5-6k za godinu postiplomskog je obicno cijena za kanadjane…..international students tuitions su obicno 2-3x vise nego za one koji su landed immigrants/citizens 😉
Baš sam htjela pitati gdje je tako jeftino, ja sam najjeftinije našla $16000 + još koja stotina dolara za procesuiranje papira itd.
dakle, trazi se odgvorajuci link kao odgovor na tovje pitanje…..i mene isto zanima, jer jos nisam nigdje videl takvu cijenu za strance…;-)
nisam bio ovdje vec duze, a i nisam bio na stranicama UBC-a duze vrijeme vec. UBC kao jedno od kvalitetnijih i skupljih sveucilista nudi master program po sljedecim uvjetima:
http://www.grad.ubc.ca/prospective-students/graduate-degree-programs/master-of-science-computer-science
dakle, nesto je porasla cijena u odnosu na pred par godina kada sam zadnji put gledao, ali ne toliko koliko vi navodite.
a ovo su cijene na uvic, koji je nesto slabije rangirano sveuciliste u Victorii.
http://web.finance.uvic.ca/tuition/fees.php
dakle, ponavljam, govorim o computer science programima.
ja sam zavrsila 3 godine farmacije na privatnom fakultetu u Bosni,imam zvanje bachellor pharmacyst,inace sam i farmaceutski tehnicar sa 15 godina staza u struci,suprug je vec u Vancouveru,dobio je radnu dozvolu i LMO,kao vozac kamiona,ja sam jos sa djecom u Hrvatskoj,planiram ici u 7.mjesecu,imam preko supruga otvorenu radnu dozvolu,znaci papiri su sredjeni jer mu je poslodavac rekao da ce mu i produziti radnu dozvolu(sad je na 2 god.)pa me zanima da li bih mogla naci posao u struci,bar kao farm.tehnicar,bez da polazem ispite pa da kasnije zavrsim taj dio,s obzirom da si rekao da procedura traje 2-3 godine,i znas li koliko to sve kosta?
hvala
Citam ovaj post jer vec dvije godine pokusavam nostrificirati sveucilisnu diplomu magistra farmacije u Italiji. Do sada bezuspjesno. U Italiji postoje dva nacina priznavanja, izravno na Ministarstvu zdravstva ukoliko je mag.pharm vec osposobljen za rad sa strucnim ispitom, te drugi (moj nacin) preko sveucilista ukoliko imate diplomu ali ne i odraden staz i upis u ljekarnicku komoru. Moj prvi pokusaj na talijanskom sveucilistu zavrsio je sa polaganjem prijamnog ispita, 11 dodatnih ispita nakon valutacije, obavezno prisustvo na svim predavanjima navedenih ispita sa 4. i 5. godine, oradivanje studentske prakse u trajanju 2 mj, odradivanje pripravnickog staza nakon svih polozenih ispita u trajanju od 6 mj, pisanje novog diplomskog rada i obrana istog. Nakon predvidene 2-3 godine i ulozenih min 4000 eura (ne ukljucujem i troskove za dokumentaciju koje sam do sada platila jedno 1500 eura), potrebno je pripremiti, platiti i poloziti drzavni ispit pri Ministarstvu zdravlja.
Nase diplome nazalost vrijede u Hrvatskoj, neke se stvari mogu odraditi bez prevelike birokracije kao recimo upis u visi stupanj obrazovanja. Ali s obzirom da posjedujem i doktorat u struci smatram da je cijeli postupak sramotan i precijenjen.
Moram napomenuti da uz ovakav opis nostrifikacije nije moguce raditi drugi posao jer obavezna predavanja, praksu i staz, koji nisu placeni, zahtjevaju toralnu predanost.
Voljela bih kad bi mi netko iz nadleznih institucija uspio objasniti kako jedna oblikovana i samostalna visoko kvalificirana osoba moze zivjeti zivotom studenta 2-3 godine bez dodatnih primanja i to u inozemstvu.
Kolega, budi uporan i sretno u trazenju posla! Trud ce nam se jednog dana isplatiti.
avantura zivota….jeste li jos tu