Evo, došao je kraj jednom od poglavlja ove avanture. Kao što sam i planirao, u petak mi je bio zadnji radni dan na poslu. Moram priznati da se sada lakše diše. Iako sam se već navikao raditi tamo, iskreno, dosta mi je bilo. Kako sam tamo proveo više od 4 mjeseca, počeo sam opet raditi sve teže i što je još gore, opasnije stvari, za istu lovu (doduše, da sam htio i pitao vjerujem da bih bio dobio još jednu povišicu od par dolara) ali, kažem, dosta je bilo i ovo ovdje. Iako me je šef jedno 5-6 puta u petak pitao da se vratim nakon putovanja, odlučio sam da tamo i na takav oblik posla više ne idem. Da ne bi bilo zabune, drago mi je da sam probao, zaradio sam nešto love, uspio i uštedjeti ali dosta je bilo. Pa i pod uvjetom da i ne nađem drugi posao nego se moram vratiti u 11. mjesecu natrag u Hrvatsku. Kažem, iako sam se navikao nakon prva dva mjeseca, zadnjih par tjedana je opet postalo ubitačno. I više nego par puta sam morao popiti tabletu za bolove prije spavanja ili ujutro, kad bih se probudio totalno ukočen. Ali sam opet sam sebi dokazao da mogu i mislim da je to najvrijednija stvar koju iznosim s tog posla. Biti svjestan činjenice na što sam spreman i što sam radio kroz skoro 5 mjeseci. Inače, zadnjih par tjedana i nisam više radio samo te neke osnovne poslove, već je sve skupa postalo i dosta opasnije (stara ne čitaj dalje i ne gledaj slike :D). Dakle počeo sam sa skidanjem skela i greda. A to izgleda ovako kao na slikama:    

Dakle ovu skelu treba spustiti za kojih 20-ak centimetara da se na vrhu otpuste ploče iverice i grede i onda ih polako izvući van. Na ove druge dvije slike se vidi koliko je to blizu ruba i na kojoj je to visini. Mislim da je ovo bio 4 kat. A ovo sam radio predzadnji dan i moram priznati da mi nije bilo svejedno. Premro sam od straha više nego jednom. Ali ajde, bio sam privezan. Tako da mi je ovog posla stvarno više i preko glave bilo. Što je bilo, bilo je, narastao sam i psihički i fizički :D, sada je vrijeme za novu stranicu.

Inače, ovo na sljedećoj slici je nova zgrada UBC Pharmaceutical Sciences fakulteta koja je dovršena prije kojih mjesec dana ako ne i manje:

   Koju ja mogu samo gledati. 😀

Što se ostalih stvari tiče, sutra napokon putujem. Karte i sve ostalo je već rezervirano. Isplovljavamo iz luke u Vancouveru, sutra u popodnevnim satima, u SF-u bi trebali biti u petak ujutro, za sada sam kupio kartu za obilazak Alcatraza u subotu ujutro (jedan jedini izlet ostao, ostalo se sve rasprodalo). Malo sam istraživao što i kako, vjerojatno ću ostatak vremena u SF-u provesti u besciljnom lutanju pošto i nemam previše vremena jer u nedjelju u 12:30 letim za LV. Neću previše pisati jer nemam što, ali kad se vratim, ako bude bilo zanimljivih događaja, slika i svega ostalog biti će i mini putopis ovdje na blogu. Idem sam, što može biti dvosjekli mač, ali se nadam da će sve skuap dobro i pozitivno završiti. Kažu da tek kad odeš na neko putovanje potpuno sam, upijaš puno više stvari oko sebe.

Moram se pohvaliti i s vremenom ovdje. Napokon je fantastično. Polagano jesen stupa na scenu ali vrijeme je u kolovozu i rujnu bilo fenomenalno. Nije bilo onih vrućina kao kod nas, nekako je manji doživljaj ljeta, ali je bilo sunčano gotovo svaki dan, mislim da je kiša od početka osmog mjeseca padala možda dva puta, i to na kratko. Tako da, nisam vjerovao da je moguće, ali Vanocuver se je iskupio sa ovim vremenom za svu onu kišu koju sam doživio od veljače do kraja srpnja. Sad opet dolazi kišno razdoblje, ali za sada je ok. Stvarno je lijepo.
U subotu sam se napokon popeo, tj. odvezao i na Whistler, popularno skijalište udaljeno koja dva sata vožnje od Vancouvera. Skijanje me ne zanima i još nema snijega, ali je priroda fantastična. Sad kad sam to vidio mogu na miru umrijeti. 😀 Imam brdo slika, ali trenutačno nemam vremena tako da će i to na blog unutar par tjedana.

Kad se vratim s puta, krajem sljedećeg tjedna se bacam na potragu za novim poslom. Ako ovo slučajno čita netko u Vancouveru, i ima neki super posao u rukavu slobodno nek se javi. haha 😀 Nekako sam smireniji što se toga tiče nego na početku, sad sam ipak proveo 8 mjeseci u sistemu, engleski mi je na boljoj razini, imam nešto ušteđevine pa nije baš toliko hitno kao na početku i nadam se da će nešto uletjeti. Nadam se u zatvorenom prostoru tako da ću opet vjerojatno ciljati na nekakvo konobarenje ali ako ne bude išlo, možda i nešto vani. Samo znam da se na ovakav tip bauštele koji sam probao se više ne vraćam. 😀

Napokon sam se nekako i smirio u glavi i htio bih ovu avanturu iskoristiti do kraja. Kroz 6. i 7. mjesec me prala dosta velika kriza, doma mi se išlo, sad je ok. I dalje mi se ide doma, već sam počeo polako planirati (u glavi :D) i veseliti se povratku, ali znam da bi mi bilo žao da se vratim prije isteka vize tako da se nadam da će mi nešto novo uletjeti. Prilika za neko novo iskustvo.

Zdravi i veseli bili do novog članka. 🙂